Čuvar istorije

Na nadmorskoj visini od 620 metara, u središtu Bosne, nalazi se gradić Fojnica, mjesto za koje neko reče da se nalazi na kraju puteva, utonulo u vječni žubor svojih voda, utisnuto u strme obronke Vranice, koje prastara ljudska žudnja za bogatstvom i zdravljem načiniše gradom.

Kažu da se u Fojnicu nikada ne svraća usput, već se uvijek dolazi s razlogom, iz potrebe ili znatiželje. Najjednostavnije je to danas učiniti autobusom ili automobilom, jer je Fojnica samo asfaltnom cestom povezana preko Kiseljaka sa Sarajevom, od kojeg je dijeli 54, i Visokim udaljenim 32 kilometra.

Fojnički kraj poznat je po poljoprivredi i šumarstvu, a od industrije razvijena je drvna, tekstilna i grafička. U nedalekoj blizini gradića su termomineralna radioaktivna vrela, pa je to omogućilo Fojnici da se razvije u zdravstveni centar. U njoj je izgrađena u svijetu poznata Specijalna bolnica za miopatična i reumatska oboljenja sa 700 kreveta i Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba. U okolnim selima Bakovići i Čemernica nalaze se ležišta piritno-kvarcnih ruda s olovom, srebrom, bizmutom i zlatom. Tu su još i olovno-cinkne rude koje sadrže srebro, antimon i živu. U Bakovićima se vadi vapnenac, kvarcit i mliječni kvarc ili kremen.

U kulturnoistorijskom smislu Fojnica je biser kulture bosanskih Hrvata, jer u njoj već osam vijekova živi franjevački samostan Duha svetoga, jedan od njenih zaštitnih znakova, čuvar fojničke istorije i garancija njene budućnosti.

Istorija franjevačkog samostana

Vrijeme osnivanja samostana u Fojnici teško je tačno odrediti, ali se može staviti u prvu polovinu 14. vijeka. Naime, s rudarima iz Njemačke, Italije, prostora Hrvatske i drugih krajeva dolaze i njihovi dušebrižnici da im budu na usluzi. Dubrovačke naseobine u Fojnici spominju se već 1312. i 1313, a poimenično se spominje kuća vlastelina Pavla Nikole de Menia u Ostružnici 1349. godine. U turskim spisima spominje se da su u Fojnici bili crkva i samostan još "za kraljeva bosanskih". Turska je vlada, već u prvim godinama vladavine imala posla sa samostanskim posjedima. Sve to upućuje da je samostan mogao biti osnovan u prvoj polovini 14. vijeka.

U vremenima koja su dolazila ovaj samostan odigrat će veoma važnu ulogu za opstanak naroda i za pastoralnu i svaku drugu brigu. Uz Kraljevu Sutjesku i Kreševo, ovaj samostan je bio treći oslonac opstanka i života franjevačke provincije Bosne Srebrene, ali i crkve u BiH. Fratri ovih samostana vodili su pastoralnu brigu za cijeli katolički živalj.

Prvi položaj samostana bio je na Pazarnicama, na zaravni iznad današnjeg muslimanskog groblja, gdje su franjevci živjeli nekih 150 godina. Prema ljetopisima fra Anđeo Zvizdović umro je 1498. godine u tom samostanu. No, zbog ometanja života u samostanu čestim dolascima nezvanih gostiju i vojske, fratri se sklanjaju pod brdo Križ i tu grade samostan, gdje stoji i živi i danas. Samostan je bio malen, u gustoj šumi brijestova i gotovo se nije ni vidio s puta.

"Vremenom je rastao, širio se i danas, tko god dođe u posjetu u samostan obično kaže: 'Znali su fratri izabrati najljepše mjesto za svoj samostan.' U stvari, fratri su pobjegli s glavnog puta", objašnjava fra Mirko Majdandžić, gvardijan i župnik u Fojnici.

Vrijedne zbirke

Muzejska zbirka samostana je zbirka mnoštva vrijednih i vrlo starih eksponata razvrstanih u nekoliko tematskih zbirki.

Jedna od važnijih je Zvizdovića zbirka sa Ahdnamom, darovanim plaštom, burjultijom Skender-paše i Zvizdovića slikom i pločom kao okosnicom;

Miletića zbirka sa crkvenom odjećom zlatom vezenom, biskupskom odjećom i obućom, krasno urađenom, biskupskim križevima, štapovima i posuđem za svečane službe Božje i drugi eksponati iz veoma bogate zbirke.

Bosanskofranjevačku zbirku čini grbovnik iz 1340. godine, vjerovatno jedna od najstarijih knjiga u ovim našim krajevima s grbovima "balkanskih zemalja" i pojedinih poznatijih obitelji. Muhamedov list, dokument o slobodi (slično Ahdnami), starinska zvona, svjetiljke, tintarnice, odlikovanja, pečati, prsteni, križevi, štapovi (biskupski), dukati, satovi, liječnički pribor i drugo.

Samostanska biblioteka broji oko 40.000 naslova, a posebno vrijedne su inkunabule, njih trinaest. Najstarija je: Nicolai de Lyra: Postillae in S. Scripturam Novi testamenti, iz 1481. godine.

Veliki broj djela jesu filozofsko-teološka djela štampana u periodu od 16. do 19. vijeka, ali ima i djela iz drugih područja: istorije, geografije, medicine i prirodnih nauka.

Neke su posebno interesantne i vrijedne: djela vizantijskih istoričara Kantakuzena, Zonare, Halkokondila Ane Komnene. Izvanredna djela su De urbibus od Stefanosa, Farlatijev Illyricum sacrum, u osam svezaka, Theinerova Monumenta Slavorum Meridionalium i Annales Ecclesiastici, Waddingovi Annales Minorum i dr.

Djela starijih bosanskih pisaca, kao što su Divković, Margitić, Posilović i Ančić, pisana bosančicom, brojna su i vrijedna i važna za proučavanje naše književnosti.

Iz oblasti periodike vrijedne su zbirke "Katoličkog lista", "Vienca", "Obzora", "Danice ilirske", "Jugoslavenskih novina", "Nevena", "Narodnih novina" i niza drugih.

Arhivska građa

Arhivska građa samostana veoma je vrijedna sa stajališta franjevačke i opšte istorije. Fra Leonardo Čuturić radio je na slaganju i uređenju arhiva i podijelio ga je u 23 skupine prema sadržaju dokumenata: dokumenti vezani za Fojnicu, dokumenti pisani bosančicom, stvari iz ličnog života pojedinih fratara, ono što se usko odnosi na samostan i crkvu, o školstvu, o turskim zakonima, o župama fojničkog distrikta, životopisi istaknutih Fojničana, ulomci iz raznih arhiva, hronike i pisma, dokumenti o književnom i prosvjetnom radu franjevaca i drugo.

Posebna grupa su turski dokumenti, njih oko 3.000, s kratkom naznakom sadržaja na poleđini dokumenta. Veoma su važni za proučavanje perioda turske vladavine u Bosni i Hercegovini. Velik dio dokumenata objavio je Josip Matasović u djelu "Fojnička regesta". Također je vrijedna i zasebna grupa od 156 dokumenata pisanih bosančicom. Među najvrednije dokumente, a u današnje vrijeme i najzanimljivije, spada Ahdnama, povelja sultana Mehmeda Drugog Osvajača data fra Anđelu Zvizdoviću 1463. godine. Također je tu i pomenuta bujrultija Skender-paše iz 1486. godine. Fratri su čuvali ne samo službene dopise nego i druge neslužbene, ali važne spise. Takav je sadržaj i fojničkog samostanskog arhiva.

Fojnički grbovnik

Fojnički grbovnik, tako nazvan jer se od davnina čuva u franjevačkom samostanu u Fojnici, jedini je i najstariji zbornik grbova koji je sačuvan na teritoriji BiH. Već 160 godina nastoji se odrediti vrijeme nastajanja ovog grbovnika, jer se opravdano sumnja u tačnost označene godine u grbovniku (1340). Različita su mišljenja o vremenu nastanka Fojničkog grbovnika.

Prvi koji je pisao o ovom grbovniku bio je bosanski franjevac fra Ivan Franjo Jukić. Engleski putopisac Artur Evans u svojoj knjizi "Kroz Bosnu i Hercegovinu u vrijeme bune 1875. godine" u svojim impresijama o fojničkom samostanu kaže za grbovnik da je "možda najinteresantnija starina čitave Bosne".
http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vijest=20429&meni=25